{"id":195,"date":"2023-01-31T16:20:41","date_gmt":"2023-01-31T16:20:41","guid":{"rendered":"https:\/\/ateljepetrinja.eu\/wordpress\/index.php\/2023\/01\/31\/petrinjske-zene-povijest-hrvatske-umjetnicke-keramike\/"},"modified":"2023-01-31T16:20:41","modified_gmt":"2023-01-31T16:20:41","slug":"petrinjske-zene-povijest-hrvatske-umjetnicke-keramike","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ateljepetrinja.eu\/index.php\/2023\/01\/31\/petrinjske-zene-povijest-hrvatske-umjetnicke-keramike\/","title":{"rendered":"Petrinjske \u017eene u povijesti hrvatske umjetni\u010dke keramike"},"content":{"rendered":"

U Petrinji puno pri\u010damo o lon\u010darima i\u00a0bogatoj lon\u010darskoj tradiciji.\u00a0O na\u0161im umjetnicama u izradi keramike tako\u0111er trebamo puno pri\u010dati jer se imamo \u010dime pohvaliti. Jeste li znali\u00a0da\u00a0gotovo sva velika imena hrvatske umjetni\u010dke keramike s kraja 19. i polovice 20. stolje\u0107a imaju svoja ve\u0107a ili manja dodirna uto\u010di\u0161ta u Petrinji? Mene je jako iznenadila ta spoznaja. \u017divim u Petrinji 25 godina ali da nije bilo na\u0161ih\u00a0povjesni\u010dara Borisa Vrge\u00a0iIvice Goleca, vjerojatno o njima ni\u0161ta ne bih niti znala. Obzirom da me i samo jako zanima umjetni\u010dka keramika \u010ditala sam dostupne knjige i internet \u010dlanke o tome.\u00a0Ovim tekstom \u017eelim podsjetiti svoje sugra\u0111ane i sve ostale na veliku ulogu\u00a0Petrinje\u00a0u razvoju umjetni\u010dke keramike u Hrvatskoj i Europi. Skoncentrirala sam se na \u017eene jer su u to doba uglavnom bile zanemarene i nepismene. Zato me jo\u0161 vi\u0161e dojmila \u010dinjenica da su neke od njih studirale umjetnost i izlagale svoje radove u\u00a0<\/span>Zagrebu, M\u00fcnchenu, Parizu, Be\u010du…\u00a0<\/p>\n

<\/p>\n

SADR\u017dAJ \u010cLANKA (tekst se nastavlja ispod)<\/p>\n

\n

UVOD<\/a><\/p>\n

JELENA BABI\u0106, majka hrvatske moderne keramike<\/a>\u00a0(1883-?)<\/strong><\/p>\n

MILA VOD,\u00a0prva hrvatska akademska kiparica<\/a>\u00a0(<\/strong>1888. -1968)<\/strong><\/p>\n

ERNA \u0160AJ, \u0161kolovana umjetnica<\/a> (1887.-1964.)<\/strong><\/p>\n

IVA DESPI\u0106 SIMONOVI\u0106, akademska kiparica<\/a>\u00a0(1891.- 1961.)<\/span><\/strong><\/p>\n

TONKA STRANSKI, voditeljica kerami\u010dkih te\u010dajeva<\/a>\u00a0\u00a0<\/strong>(1907.-1984.)<\/strong><\/p>\n

BLANKA DU\u017dANEC, prva hrvatska \u0161kolovana kerami\u010darka<\/a>\u00a0(1908.-1989-)<\/strong><\/p>\n

MILKA VUKELI\u0106, poznata umjetni\u010dka kerami\u010darka<\/a>\u00a0(1910.-1993.)<\/span><\/strong><\/p>\n<\/p>\n

\n

<\/a>Osim spomenutih povijesni\u010dara, za ovaj me \u010dlanak motivirala i emisija o kulturi Doru\u010dak na travi<\/strong> <\/a>u kojoj se govorilo od djelovanju \u017eena\u00a0Petrinji u prvim desetlje\u0107ima 20. stolje\u0107a. Emisiju vodi\u00a0dr. sc. Darija Alujevi\u0107, stru\u010dna savjetnica u Arhivu za likovne umjetnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a go\u0161\u0107a joj je bila\u00a0dr. sc. Darija Alujevi\u0107, povjesni\u010darka umjetnosti koja je 2020. doktorirala s temom \u201c\u017divot i djelo kiparice Mile Wod\u201d, najpoznatije kiparice koja je djelovala u Petrinji toga razdoblja.<\/span><\/p>\n

U Petrinji je na po\u010detku 19. stolje\u0107a kao u\u010diteljica djelovala Jelena Babi\u0107<\/strong> koja se smatra majkom hrvatske moderne keramike. U Petrinji je \u017eivjela i Mila Vod<\/strong>, prva hrvatska akademska kiparica. U Petrinji je odrasla i zavoljela keramiku\u00a0Iva Despi\u0107 Simonovi\u0107,\u00a0<\/strong>akademska kiparica koja se nakon udaje preselila u Sarajevo. U Petrinji je \u017eivjela i Blanka Du\u017eanec,<\/strong>\u00a0prva hrvatska \u0161kolovana kerami\u010darka i dizajnerica industrijske keramike. Tu su \u017eivjele i\u00a0<\/span>Erna \u0160aj, Milka Vukeli\u0107, Antonija Stranjski<\/strong>… Nevjerojatno je da su sva ta velika imena umjetni\u010dke keramike vezana za Petrinju!\u00a0<\/p>\n

<\/a>JELENA BABI\u0106 (Petrinja, 5. II 1883 \u2014 SAD, ?)<\/strong><\/h2>\n

Majka hrvatske moderne keramike<\/em><\/span><\/p>\n

\"\"
Fenomen petrinjske autorske i umjetni\u010dke keramike od samog po\u010detka XX. stolje\u0107a, pojavom Jelene Babi\u0107 koja je od 1901. do 1904. godine djelovala kao u\u010diteljica u Petrinji.\u00a0Maturirala je 1918. na I realnoj gimnaziji i studirala na Vi\u0161oj \u0161koli za umjetnost i umjetni obrt (1918\u20131920). Bila je \u010dlanica \u00bbDjela\u00ab, dru\u0161tva za promicanje umjetni\u010dkoga obrta. Izme\u0111u dva rata oti\u0161la je u SAD.<\/span><\/p>\n

Za vrijeme svoga boravka, ali i \u010destih kasnijih dolazaka u rodni grad, ona je prou\u010davala forme pu\u010dke lon\u010darije, <\/span>narodne motive i njihovu primjenu u \u0161kolskomu ru\u010dnom radu. Kao \u010dlanica petrinjske Udruge za promicanje \u017eenskog rada pro\u0161irila je svoju djelatnost; po njezinim nacrtima izra\u0111ivale su seljanke razli\u010dne ru\u010dne radove.\u00a0<\/span><\/p>\n

Jelena Babi\u0107 je kreirajla nacrte po kojima su petrinjski lon\u010dari izra\u0111ivali kerami\u010dke predmete utilitarne i dekorativne namjene (vaze, doze, pladnjeve, \u0161kopionice, servise za \u010daj i kavu, posude s ljudskim ili \u017eivotinjskim figurama). Kao \u0161kolovana slikarica s izrazitim osje\u0107ajem za likovne efekte, ona je iste ne samo kreirala, prepu\u0161taju\u0107i njihovu kona\u010dnu izradbu lon\u010darima, ve\u0107 i sukladno crta\u010dki ornamentirala i vi\u0161ebojno ocakljivala.<\/span><\/p>\n

Slijede\u0107i Krizmanove zamisli o razvitku nacionalnoga umjetni\u010dkog obrta, nije doslovno kopirala narodne ornamente preuzete sa staroga veziva i tkanica, ve\u0107 je svoje ornamentalne, mahom florealne kompozicije, grafi\u010dki i koloristi\u010dki uskla\u0111ivala s duhom narodne umjetnosti. Stoga se mo\u017ee zaklju\u010diti kako su njezina nastojanja na uzdizanju na\u0161e primijenjene umjetnosti na vi\u0161i estetski nivo u sebi izmirivala visoke umjetni\u010dke standarde i plemenite nacionalne osje\u0107aje o \u010demu je jednom prigodom izjavila sljede\u0107e:<\/span><\/p>\n

– \u201eI naro\u010dito ne treba umjetni obrt smatrati kao jednu granu podre\u0111enu likovnoj umjetnosti. To apsolutno ne, i nikako, jer se u tome mo\u017ee pokazati isti onaj dar slobode i shva\u0107anja za ne\u0161to vi\u0161e. I u umjetnom obrtu ima onoga \u010demu vas ne mo\u017ee nau\u010diti nikakva \u0161kola, ono \u0161to \u010dovjek samo iz sebe samoga mo\u017ee dati. Mi u svojoj zemlji imamo \u0161iroko polje djelatnosti, jer su u na\u0161em narodu neprocjenjive riznice iz kojih mo\u017eemo uvijek crpsti pobude, utiske u svojoj du\u0161i prokuhati, i tako prera\u0111ene, dati ih u svijet.\u201c<\/span><\/p>\n

(Preuzeto iz knjige, Boris Vrga: PETRINJSKA KERAMIKA, POU Hrvatski dom Petrinja, Galerija “Krsto Hegedu\u0161i\u0107”, 2016., str. 10.<\/span>
Fotografija: kola\u017e Jelene Babi\u0107 i njenih radova, preuzeto s interneta)<\/span><\/p>\n

ZANIMLJIV DODATAK:<\/span>
\u201eO popularnosti doma\u0107e autorske keramike i njezinoj zastupljenosti u zagreba\u010dkim domovima svjedo\u010di niz podataka: jedan od najuvjerljivijih je taj da je kerami\u010darka Jelena Babi\u0107 posredovanjem Ullrichova salona prodala tijekom 1921. i 1922. \u010dak tristo svojih radova. \u201e<\/span>
(\u017dARKA VUJI\u0106, Salon Ullrich o stotoj obljetnici ili Gostiona (k) stotoj slici, Art magazin Kontura, Zagreb, 2011., 211.<\/span><\/p>\n<\/p>\n

<\/a>MILA VOD (Mila Wood)\u00a0\u00a0(1888. -1968.)<\/strong><\/h2>\n

Prva hrvatska akademska kiparica<\/em><\/span><\/p>\n

\"\"<\/span><\/p>\n

Kiparica Mila Vod, punim imenom Ludmila Wodsedalek rodila se 1888. u Budumpe\u0161ti. Prva je hrvatska akademska kiparica, ali i pjesnikinja te pedagoginja.\u00a0Djelovala je <\/span>u Petrinji od 1920. do 1933. godine.<\/span>
Urediv\u0161i skroman atelijer u svom petrinjskom domu, u kojem je \u017eivjela sa suprugom kiparom Viktorom Samuelom Bernfestom o njihova dva sina, predala se modeliranju , uglavnom u terakoti (pe\u010denoj glini), zbog njene dostupnosti i podatnosti. Glinu je pekla u radionicama petrinjskih lon\u010darskih majstora Stane\u0161i\u0107a, Kri\u017eani\u0107a i drugih. Bila je vrlo aktivna u dru\u0161tvenom \u017eivotu Petrinje. Nastojala je u gradu intenzivirati zanimanje za likovnu umjetnost, npr. neposrednim radom s doma\u0107im lon\u010darima i \u017denskom udrugom za promicanje ku\u0107ne tekstilne industrije te organizacijom izlo\u017ebi i javnih predavanja.<\/span>
Radila je na mjestu nastavnice vje\u0161tina na U\u010diteljskoj \u0161koli i gimnaziji gdje je odgojila brojne generacije \u0111aka, utje\u010du\u0107i u njihovom opredjeljenju za umjetni\u010dki poziv. Otkrila je kerami\u010darske talent i kao mentor uputila u tajne modeliranja Blanku Du\u017eanec, Milku Vukeli\u0107, Ljerku Stilinovi\u0107, Tonku Stranski, Katarinu \u010ceak, Dragu Kodri\u0107a i druge. Pritom je \u2013 sre\u0107om za na\u0161u kerami\u010darsku umjetnost \u2013 umjela nadvladati pote\u0161ko\u0107e koje joj je stvarao srednjo\u0161kolski sustav sklon \u0161ablonama i kalupima, ali isto tako i konzervativan, nerijetko i omalova\u017eavaju\u0107i odnos pojedinih javnih osoba iz lokalne sredine.<\/span>
Studiraju\u0107i petrinjsku pu\u010dku umjetnost i upijaju\u0107i prizore iz narodnog \u017eivota, Mila Vod realizirala je niz radova inspiriranih folklorom. Djela je oblikovala s uvjerenjem da \u201eza nju nisu veliki radovi, ve\u0107 samo male stvari, tople i sa \u017eivotom vezane, brzo napravljene\u201c. Me\u0111utim, upravo ove osebujne i likovno zanimljive skulpturice uvr\u0161tavaju ovu autoricu u vrsne pripadnice kerami\u010darskog medija. (Izvor: Boris Vrga: PETRINJSKA KERAMIKA, POU Hrvatski dom Petrinja, Galerija “Krsto Hegedu\u0161i\u0107”, 2016.)<\/span><\/p>\n

Mila Vod se odmah po dolasku u Petrinju povezala s lokalnim lon\u010darima kako bi pokrenula izradu moderne doma\u0107e proizvedene keramike, prema njenim nacrtima i nacrtima drugih umjetnika. Unato\u010d velikim naporima, ta joj ideja nije za\u017eivjela. Nije uspjela prodati probne uzorke takve keramike u zagreba\u010dkim galerijama.<\/span><\/p>\n

U Petrinji ju zati\u010de vijest o tragi\u010dnoj smrti (atentat u beogradskoj Narodnoj skup\u0161tini) Stjepana Radi\u0107a, 1928. godine. Odbor za podizanje spomenika zadatak izrade spomenika povjerio je upravo Mili Vod. Petrinja je tako postala mjesto u kojem je izra\u0111en prvi spomenik Radi\u0107u, ali i prvi javni spomenik koji je na na\u0161im prostorima izradila kiparica.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

<\/a>ERNA \u0160AJ (1887.-1964.)<\/strong><\/span><\/h2>\n

Od 1904.\u00a0do 1906. studirala umjetni\u010dki obrt na Technikumu u Winterthuru, a potom umjetnost i umjetni\u010dki obrt u \u0160koli umjetnog obrta u M\u00fcnchenu gdje se u\u010destalo dru\u017eila s poznatim slikarima. Kasnije je radila kao nastavnica crtanja n<\/span>a \u017eenskom liceju Zagrebu, a potom kao strukovna u\u010diteljica u Petrinji.\u00a0Djeluju\u0107i kao strukovna u\u010diteljica \u017denske udruge za promicanje ku\u0107ne tekstilne industrije (1913. -1917.) za istu je kreirala\u00a0kompozicije sastavljene od cvjetnih, vegetabilnih i geometrijskih ornamenata preuzetih izvornih\u00a0narodnih no\u0161nji.<\/p>\n

U svom kerami\u010dkom djelovanju opredijelila se oslikavanje kerami\u010dkih vaza i produkciju malih kerami\u010dkih posuda u formi \u017eare, koje su na vanjskoj strani bile dekorirane linearno stiliziranim\u00a0 florealnim motivima (gran\u010dicem listovi, cvjetovi i dr.) Stvaraju\u0107i tako unikatna djela ona je popularizit+rala narodnu ornamentiku.<\/p>\n

Preuzeto iz knjige:\u00a0<\/p>\n

Boris Vrga: PETRINJSKI ATELIJERI, Galerije Krsto Hegedu\u0161i\u0107 2015, str. 51.-52<\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/p>\n

<\/a>TONKA\u00a0STRANSKI (Antonija Stransky) (1907.-1984.)<\/strong><\/h2>\n

Nakon \u0161to su 1860. godine ukinuti cehovi, petrinjski se lon\u010darski ceh transformirao u Kerami\u010darsku zadrugu. Anga\u017eiranjem zadruge i potporom Dr\u017eavnog zavoda za unaprje\u0111enje zanatstva i industrije, tijekom srpnja 1930. odr\u017ean je u Petrinji trodnevni kerami\u010darski te\u010daj na kojem je sudjelovala i kiparica Mila Vod. Te\u010daj je vodio Fran Beran, stru\u010dni u\u010ditelj keramike na ljubljanskoj Srednjoj tehni\u010dkoj \u0161koli. Cilj je bio doma\u0107e lon\u010dare uputiti u suvremeniju lon\u010darsku produkciju s naglaskom na novim tehnikama i kori\u0161tenju finijih glazura, ali i oblikovanju lon\u010darskih proizvoda prema potrebama suvremenih kupaca.<\/span><\/p>\n

Po\u010detkom 40-tih godina pro\u0161log stolje\u0107a u Petrinji su se opet pojavile inicijative za o\u017eivljavanje i modernizaciju lon\u010darstva, ba\u0161 kao \u0161to se to de\u0161ava i danas. Tonka Stranski je podnijela molbu za upu\u0107ivanje na stru\u010dno kermi\u010dko\u00a0usavr\u0161avanje, nakon \u010dega je sudjelovala u tromjese\u010dnom stru\u010dnom te\u010daju za keramiku koji je u Obrtnoj \u0161koli u Zagrebu vodila Blanka Du\u017eanec o kojoj \u0107emo pisati kasnije. Na njemu je nadopunila znanja ste\u010dena \u0161kolovanjem u petrinjskoj gimnaziji i u\u010diteljskoj \u0161koli te podukama dobivenim od Mile Vod. Nau\u010dila je modelirati, glazirati i paliti glinu, stekla je znanja o dekorativnom\u00a0oslikavanju keramike, lijevanju formi iz sadrenih kalupa i drugih temeljnih kerami\u010dkih postupaka.\u00a0<\/span><\/p>\n

Nakon toga se vratila u Petrinju i tu je 1943. vodila dvomjese\u010dni Te\u010daj keramike koji je polazilo desetak u\u010denica.\u00a0Tijekom trajanja te\u010daje uspostavila je suradnju s doma\u0107im lon\u010darima i organizirala odlazak polaznica u Zagreb upoznaju\u0107i iste s Blankom Du\u017eanec i njezinim radovima. Na te\u010daju su izradili mnogo raznovrsnih lon\u010darskih produkata oblikovno i koloristi\u010dki oslonjenih na stare petrinjske uzorke.\u00a0<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Prilo\u017eena fotografija nastala je na kerami\u010darskom te\u010daju pod vodstvom Antonije (Tonke) Stransky odr\u017eanom po\u010detkom listopada 1943. godine. Slijeva: 1. Bla\u017ea Heintz, 2. Heda Filjak, 3. Dubravka Filjak, 4. M. Perc, 5. \u0160tefica \u017dupan, 6. Antonija Stransky, 7. Marija \u0160vehar, 8. nepoznata, 9. Ljuba Bogi\u0107evi\u0107, 10. Ivka Huss i 11. Vlasta Biffl.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n

Tonka Stranski je je 1946. osnovala svoju kerami\u010dku radionicu gdje je je izra\u0111ivala keramiku uporabne namjenekao \u0161to su vr\u010devi, tanjuri, pepeljare, svije\u0107njaci, zdjele, lonci vaze za cvije\u0107e, igra\u010dke i ukrasni gumbi. Tako\u0111er je radila ukrasne figurice \u017eivotinja i zidne ukrase. Naj\u010de\u0161\u0107e je radila u terakoti jer je u to doba bilo te\u0161ko nabaviti boje i glazure.<\/span><\/p>\n

Preuzeto iz knjiga:
– Boris Vrga: PETRINJSKA KERAMIKA, POU Hrvatski dom Petrinja,
Galerija “Krsto Hegedu\u0161i\u0107”, 2016., str. 20.-21.<\/span><\/p>\n

– Boris Vrga: PETRINJSKI ATELIJERI, Galerije Krsto Hegedu\u0161i\u0107 2015, str. 96.-97.<\/span><\/p>\n

– Ivica Golec: POVIJEST GRADA PETRINJE 1240. – 1592. – 2014.,
Matica hrvatska u Petrinji 2014., str. 319.-320<\/span><\/p>\n

<\/a>BLANKA DU\u017dANEC (1908.-1989.)<\/strong><\/span><\/h2>\n

Prva hrvatska \u0161kolovana kerami\u010darka<\/em><\/span><\/p>\n

\"\"
Blanka Du\u017eanec je prva hrvatska \u0161kolovana kerami\u010darka i dizajnerica industrijske keramike. Ro\u0111ena je u Zagrebu, me\u0111utim, tek je dolaskom u Petrinju (1919.) i \u0161kolovanjem u petrinjskoj gimnaziji (1920.-1928.) njenu likovnu nadarenost i kerami\u010darski talent otkrila Mila Vod, prva hrvatska kiparica koja je vodila prakti\u010dnu nastavu iz modeliranja na petrinjskim srednjo\u0161kolskim u\u010dili\u0161tima.
Modeliraju\u0107i glinu i bojaju\u0107i je o\u010devim soboslikarskim bojama, \u0161to pod mentorstvom Mile Vod, \u0161to samostalno, kreirala je svoje prve kerami\u010dke artefakte koje je jo\u0161 kao petrinjska gimnazijalka izlagala u Karlovcu (1926.), Sisku (1927.), Petrinji i Zagrebu (1928.) . U Zagrebu je nastupila kao gost \u201e\u017denske udruge za promicanje ku\u0107ne tekstilne industrije\u201c izlo\u017eiv\u0161i oko 40 eksponata koje je ve\u0107 prvi dan sve prodala na jagmu, dobiv\u0161i narud\u017ebe za nekoliko repeticija svojih izlo\u017eenih radova. Naime, Blanka Du\u017eanec je tradicionalnu tekstilnu ornamentiku sa selja\u010dkih kaputa i prsluka virtuozno aplicirala na razne kerami\u010dke posude.<\/p>\n

Neposredno pred svoj zagreba\u010dki nastup, Du\u017eanec je odr\u017eala samostalnu izlo\u017ebu u Petrinji izlo\u017eiv\u0161i 30-tak eksponata u izlozima staklane Josipa \u0160\u0107etinca (u dana\u0161njoj Nazorovoj ulici).<\/p>\n

Zapa\u017eeni zagreba\u010dki izlo\u017ebeni nastup, otvorio joj vrata za daljnji napredak te odredio umjetni\u010dki put. Zapaziv\u0161i njezin talent, kipar i profesor Obrtne \u0161kole u Zagrebu Vojta Brani\u0161, osigurao joj je stipendiju kod Hinka Juhna na zagreba\u010dkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Po\u010detkom 1930. Du\u017eanec odlazi na trogodi\u0161nji studij keramike i kiparstva u Var\u0161avu, \u010dija je Akademija lijepih umjetnosti u to vrijeme slovila kao jedna od najsuvremenijih i najavangardnijih u Europi.<\/p>\n

Po zavr\u0161etku studija vra\u0107a se u Zagreb gdje sudjeluje u reorganizaciji Obrtne \u0161kole na \u010diji su Kerami\u010dki odjel 1934. upisani prvi polaznici. Djeluju\u0107i na istoj puna tri desetlje\u0107a, educirala je nove kerami\u010darske kadrove nagla\u0161avaju\u0107i i time svoju, gotovo neizostavnu ulogu, u razvoju hrvatske keramike. Modernizira obrazovni program uvode\u0107i nove kolegije Modeliranje i Konstruktivno crtanje uporabnih predmeta za serijsku proizvodnju s namjerom pribli\u017eavanja zahtjevima i mogu\u0107nostima industrije.
Sklona eksperimentiranju s bojama, pogotovo nakon \u0161to je postala alergi\u010dna na neke kemijske sastojke skupih uvoznih glazura, stalno je tragala za novim rje\u0161enjima, izna\u0161av\u0161i naposljetku svoju posebnu tehniku tzv. glaziranu angobu (paletu zemljanih boja oboga\u0107enu metalnim oksidima) koja joj je omogu\u0107ila vrlo suptilna tonska prelijevanja te meko, pastelno i prozra\u010dno oslikavanje.<\/p>\n

Posje\u0107uju\u0107i petrinjske lon\u010darske radionice i godi\u0161nje sajmove na koje su domicilni lon\u010dari donosili svoje proizvode, ona je njihove arhai\u010dke forme prepoznala kao inspirativni potencijal za vlastita oblikovna oku\u0161avanja, obrativ\u0161i pritom posebnu pozornost socijalnom \u0161timungu te gestualnoj i fizionomijskoj ekspresiji malog \u010dovjeka.<\/p>\n

\u201eNa\u0161 narod , njegov \u017eivot i obi\u010daje prou\u010davala sam na poznatim godi\u0161njim sajmovima u Petrinji gdje su oni dona\u0161ali sebe i svoju rukotvorinu, koja je spontano nikla u njima i uvijek je dobro done\u0161ena. Ja sam te narodne motive nastojala primijeniti u keramici, tj. materijalu, zemlji, bilo figuralno, bilo ornamentalno,\u201c napisala je Blanka Du\u017eanec.<\/p>\n

Preuzeto iz knjiga:
– Boris Vrga: PETRINJSKA KERAMIKA, POU Hrvatski dom Petrinja,
Galerija “Krsto Hegedu\u0161i\u0107”, 2016., str. 14.-17.
– Ivica Golec: POVIJEST GRADA PETRINJE 1240. – 1592. – 2014.,
Matica hrvatska u Petrinji, 2014.<\/span><\/p>\n

<\/a>IVA DESPI\u0106 SIMONOVI\u0106 (1891.- 1961.)<\/strong><\/h2>\n

Akademska kiparica<\/em><\/span><\/p>\n

\"\"
Iva Despi\u0107 Simonovi\u0107 ro\u0111ena je u Hrastovici kod Petrinje 1891. godine. Poti\u010de iz bogate obitelji. Kiparstvom se po\u010dela baviti ve\u0107 od malena. Otac, austro-ugarski general Simonovi\u0107, prepoznao je njen talenat i podr\u017eao je njeno \u0161kolovanje.
Nakon zavr\u0161ene osnovne \u0161kole i ni\u017ee gimnazije, ona upisuje \u017denski te\u010daj za umjetni\u010dke radnje na Obrtnoj \u0161koli u Zagrebu. Kada je ovaj te\u010daj zatvoren 1908. godine, Iva se upisuje upisuje Vi\u0161u \u0161kolu za umjetnost, odjel za kiparstvo zajedno s Milom Wod, 1907. godine. Profesori su joj bili Robert Frange\u0161 Mihanovi\u0107 i Rudolf Valdec. Bila je izuzetno talentirana i vrijedna, \u0161to je privuklo pa\u017enju njenih profesora, a i javnosti. Prvu izlo\u017ebu, sa \u0161kolskim kolegom Ljubom Babi\u0107em, imala je 1910. godine u \u201eUmjetni\u010dkom salonu\u201c, a kritika je tada po\u010dela isticati njenu sposobnost, darovitost i samostalnost u izvedbi, pogotovo dje\u010djih portreta.
Nakon dvije godine \u0161kolovanja u Zagrebu odlazi na studij u M\u00fcnchen i Pariz, gdje se usavr\u0161ava u izvedbi plaketa i medaljona po \u010demu \u0107e ostati i najvi\u0161e zapam\u0107ena, uz oblikovanje portreta dje\u010daka i djevoj\u010dica. Izlagala je na Hrvatskim proljetnim salonima (1911-1917), a 1916. godine imala je veoma zapa\u017eenu izlo\u017ebu sa Zdenkom Pexidr-Sieger. Godine 1920. godine udala se za Acu Despi\u0107a iz poznate sarajevske trgova\u010dke obitelji koja je voljela umjetnost (u njihovoj ku\u0107i odr\u017eavane su prve pozori\u0161ne predstave u Sarajevu) i do\u0161la \u017eivjeti u Sarajevo gdje je ostala sve do smrti 1961. godine. U Bosni i Hercegovini slovi kao prva \u0161kolovana kiparica. \u017divjela je u ku\u0107i koja je danas Muzej knji\u017eevnosti i pozori\u0161ne umjetnosti BiH.
Sarajevskoj \u010dar\u0161iji ostala je skrivena \u010dinjenica da je lijepa Despi\u0107a snaha ve\u0107 bila udavana. Naime, prema podacima zagreba\u010dkog mati\u010dnog ureda bila je razvedena od Aleksandra Zarevskog.<\/p>\n

U periodu izme\u0111u dva svjetska rata, kada su \u017eene u patrijarhalnoj Bosni bile uglavnom nepismene i \u201czarobljene\u201d kod ku\u0107e, Iva Despi\u0107-Simonovi\u0107 \u017eivjela je druga\u010diji \u017eivot. Imala je umjetni\u010dki i dru\u0161tveni ugled, kao tra\u017eena kiparica pristojno je zara\u0111ivala. Izgradila je ljetnikovac i atelje u Vasinom hanu. Ostvarila se kao majka i supruga. \u017divjela je i radila u svojoj ku\u0107i, smje\u0161tenoj u prirodi. Uspje\u0161no je spojila privatni \u017eivot i karijeru i ve\u0107 tada ostvarila san dana\u0161njih \u017eena. Za sve se to sama izborila, a u jednom od malobrojnih intervjua koje je dala govorila je ovako:<\/p>\n

– \u201cImam impresiju da mu\u0161karci ne priznaju umjetni\u010dki rad \u017eena. Lako njima. Istina, \u017eena nema toliko snage kao mu\u0161karac. Ima ona i drugih briga. Kad je, recimo, kojem umjetniku dijete bolesno, on svejedno radi svoj posao. Kad je moja k\u0107erka imala tifus, nije mi na kraj pameti bilo modeliranje. Kakva skulptura.\u201d
(M.K. Razgovor sa kiparicom Ivom Despi\u0107 Simonovi\u0107, Novosti, Zagreb, 25. novembar 1937. godine)<\/p>\n

O va\u017enosti Ive Despi\u0107 Simonovi\u0107 govori i njena pozicioniranost na svjetskoj umjetni\u010dkoj sceni. Umjetnica je izlagala svoje radove na vi\u0161e izlo\u017ebi, u Parizu, Beogradu, Londonu. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije takav je uspjeh je bio za umjetnike, posebno umjetnice, sa ovih prostora zbilja neuobi\u010dajen.<\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

<\/a>MILKA VUKELI\u0106 (1910.-1993)<\/strong><\/span><\/h2>\n

poznata autorica suvremene keramike<\/span><\/p>\n

\"\"
Od najranijih dana djetinjstva nosi u sebi sna\u017enu potrebu za likovnim izra\u017eavanjem. Milka s dva brata ostaje rano bez oba roditelja pa brigu o njenom odgoju i \u0161kolovanju preuzima stric Nikola, tada sudac u Petrinji. Nakon ni\u017eih razreda gimnazije \u0161kolovanje nastavlja u petrinjskoj preparandiji gdje prve poduke o modeliranju i slikanju prima od svoje profesorice akademske kiparice Mile Wod (Ljudmila Wodsedalek).<\/p>\n

Milka Vukeli\u0107 je od 1932. do 1941. u\u010diteljica u li\u010dkim selima. U glini modelira glave u\u010denika i izra\u0111uje svoj prvi ciklus kerami\u010dkih figura pod naslovom Li\u010dke tanagre. S desetak radova 1938. sudjeluje na izlo\u017ebi likovnih amatera Like u Gospi\u0107u. U ljeto 1941. premje\u0161tena je u okolicu Zagreba gdje slu\u017ebuje u selima Gra\u010dani i Bidrovec i pridru\u017euje se antifa\u0161isti\u010dkom pokretu. Prvotno djeluje u Zagrebu, 1943. prelazi u Pokuplje i \u017dumberak. Godine 1944. sudjeluje na izlo\u017ebi umjetnika partizana u Pisarovini. Po zavr\u0161etku rata vra\u0107a se u Zagreb gdje kra\u0107e vrijeme radi kao referent za narodno prosvje\u0107ivanje Ministarstva prosvjete.<\/p>\n

Kao izvanredni student upisuje studij povijesti umjetnosti, a ve\u0107 1947. vra\u0107a se svom u\u010diteljskom pozivu. Zapa\u017eene uspjehe posti\u017ee u likovnoj pedagogiji. Postaje \u010dlanom dru\u0161tva likovnih pedagoga i pedago\u0161kim savjetnikom. U Zagrebu 1958. izla\u017ee na izlo\u017ebi likovnih amatera Jugoslavije. Sura\u0111uje se prof. Blankom Du\u017eanec od koje prima poduku u umjetni\u010dkoj keramici, posebno u tehnici fajanse, a povremeno radi u ateljeima akademskih kipara Vanje Radau\u0161a i Pavla Peri\u0107a.<\/p>\n

Odlaskom u mirovinu 1964. potpuno se posve\u0107uje umjetni\u010dkom stvaranju, modeliranoj i slikanoj keramici. Te je godine primljena u \u010dlanstvo ULUPUH. Sudjeluje na brojnim izlo\u017ebama u zemlji i inozemstvu kao i na me\u0111unarodnim kerami\u010dkim natje\u010dajima u Italiji, Francuskoj i u Zagrebu. Na Sedmoj izlo\u017ebi Concorso di ceramica d’arte u Cerviji u Italiju polu\u010duje zlatnu medalju, a 1984. na I. svjetskom trieanalu keramike u Zagrebu prima nagradu kritike.
Kada se moglo o\u010dekivati da \u0107e sigurni osje\u0107aj za punu plastiku modeliranu u terakoti prevladati u Milkinu oblikovanju, ona se okre\u0107e plo\u0161noj podlozi i ostvaruje nekoliko ciklusa oslikane majolike odnosno fajanse koji je neopozivo identificiraju u modernoj hrvatskoj keramici. Uspjela je izgraditi svoj osebujni stil stvaraju\u0107i djela prepoznatljiva izraza, prihva\u0107ena i cijenjena, osigurav\u0161i sebi time zaslu\u017eeno mjesto u povijesti suvremene hrvatske keramike.\u00a0<\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U Petrinji puno pri\u010damo o lon\u010darima i\u00a0bogatoj lon\u010darskoj tradiciji.\u00a0O na\u0161im umjetnicama u izradi keramike tako\u0111er trebamo puno pri\u010dati jer se imamo \u010dime pohvaliti. Jeste li znali\u00a0da\u00a0gotovo sva velika imena hrvatske umjetni\u010dke keramike s kraja 19. i polovice 20. stolje\u0107a imaju svoja ve\u0107a ili manja dodirna uto\u010di\u0161ta u Petrinji? Mene je jako iznenadila ta spoznaja. \u017divim … Nastavi \u010ditati Petrinjske \u017eene u povijesti hrvatske umjetni\u010dke keramike<\/span> →<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":189,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[33,32,36,27,35,31,20,39,37,34,38],"class_list":["post-195","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blog-zona","tag-blanka-duzanec","tag-iva-despic-simonovic","tag-jelena-babic","tag-keramika","tag-mila-vod","tag-milka-vukelic","tag-petrinja","tag-petrinjske-zene","tag-povijest-petrinje","tag-tonka-stranski","tag-umjetnicka-keramika"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ateljepetrinja.eu\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/195","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ateljepetrinja.eu\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ateljepetrinja.eu\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ateljepetrinja.eu\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ateljepetrinja.eu\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=195"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ateljepetrinja.eu\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/195\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ateljepetrinja.eu\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/189"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ateljepetrinja.eu\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=195"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ateljepetrinja.eu\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=195"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ateljepetrinja.eu\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=195"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}