Petrinja je proteklih stoljeća bila grad lončara. Grad leži na naslagama gline koja je radi svoje kakvoće bila nadaleko poznata pa je privukla i lončare koju su se tu nastanili iz Češke.

Mnogi od nas glinu smatramo blatom, pogotovo onda kada ju onako ljepljivu skidamo s obuće. Što se bolje lijepi za cipele, kvalitetnija je 🙂

Međutim, stari su lončari petrinjsku glinu zvali zlatom jer su njome prehranjivali svoje obitelji, školovali djecu i plaćali sve one male i velike gušte koje život čine slađim i ljepšim. Petrinjska zemla, materijal koji je hranio mnoge.

Kada sljedeći put dođete u Otvoreni keramički atelje, pogledajte glinene posude koje se suše na policama. Poslijepodne, kada je sunčan dan, velika količina svjetla obasja atelje i onda se na policama desi čarolija. Glinene posude na sunčevu svjetlu dobiju prekrasnu zlatnu boju. Okupane svjetlom postanu drugačije, čudesno lijepe i tople. Kao da svjetlost odbija od njih pa onda i posude isijavaju zlatnu boju. Da, stari su lončari imali pravo. To je petrinjsko zlato!